DORH i g. Šimunić

Šimunića se tereti za neprovođenje postupka jednostavne nabave (ona do 26.540 EUR plus PDV), već da je pogodovao nekim poznanicima izravnim ugovaranjem. Iako je uobičajeno da se u takvom postupku prikupljaju u pravilu tri ponude, Zakon o javnoj nabavi izričito je nabave do navedene vrijednosti isključio iz djelokruga primjene Zakona o javnoj nabavi, tako da formalno nije potrebno prikupiti niti jednu ponudu, osim ako o tome postoje interni pravilnici koji propisuje prikupljanje više ponuda. Ostaje pitanje je li izravnim ugovaranjem postignuta najbolja cijena za grad Oroslavje, ali radi se o malim iznosima, premalim da bi privukli pažnju jednog DORH-a, a da s druge strane postoje silni iznosi koji se ne istražuju i ne žele se istražiti.

Pogledajmo dvije situacije:

Bolnice: Kad se malo bolje pogledaju natječaji bilo koje bolnice, onda će se vidjeti mnoštvo postupaka jednostavne nabave za koju se ne raspisuju natječaji, ali DORH to uopće ne zanima. Pa tako npr. jedna bolnica je platila premještanje kontejnera za smeće s jedne svog kraja na drugi 26.540 EUR, upravo na granici jednostavne nabave. Pitanje za DORH - smatra li DORH da je moguće da u sustavu zdravstva putem korupcije godišnje nestaje jedna milijarda EUR ili više milijardi u cijelom sustavu javne nabave i može li i želi li DORH na dobrobit Republike Hrvatske i njezinih građana to pitanje istražiti za razdoblje od zadnjih 15 godina bez čekanja da prime kaznene prijave od osoba izvan DORH-a ili će se baviti Oroslavjem. Ah da, izjava DORH-a da postupak protiv Šimunića nema veze s njegovim otkrivanjem afera u sportu jer su izvidi ili istraga protiv njega počela još godinu dana ranije, može se objesiti mačku o rep, a to stoga što je za istrage tog opsega dovoljan jedan čovjek/dan. Ali eto, bilo bi zanimljivo vidjeti kronološki koliko je dokumentacije o tom slučaju prikupljeno za tih navodno godinu dana.

DORH: Državno odvjetništvo muči što je Šimunić (ili netko u gradu Oroslavju) platio advent nekom svom navodnom poznaniku recimo 20.000 ili 25.000 EUR bez postupka javne nabave, ali ih nikako ne muči to što su sami bez postupka javne nabave platili dva vještačenja u slučaju Agrokor 2.000.000 EUR plus PDV, a da pri tome nema niti jedne jedine odredbe u Zakonu o DORH-u, Zakonu o javnoj nabavi ili Zakonu o kaznenom postupku koja bi DORH izuzela od provođenja punog postupka javne nabave. Ali, kako sam pisao ranije, da i postoji izuzeće, dobar domaćin koji skrbi o tome kako troši svoj novac proveo bi puni postupak javne nabave kako bi izabrao najboljeg vještaka po najboljoj cijeni, ali kako novac nije privatan nego javan, svejedno je kako se i na što se troši.

Temeljem čega je DORH birao vještake u slučaju Agrokor? Radi li se o poznanicima? Po čemu je DORH bez javnog natječaja zaključio da su vještaci koje je odabrao dobri vještaci. Kako je moguće da se za isto vještačenje KPMG-u (g. Ismet Kamal) plati 1.300.000 EUR, a g. Hengstbergeru točno dvostruko manje, 650.000 EUR. Gdje je završila razlika?

Sjetimo se da je DORH tvrdio da je predmet Agrokor tako složen da to ne može vještačiti vještak pojedinac, već institucija što god se mislilo pod tim pojmom. A onda je drugo vještačenje povjereno vještaku pojedincu iz Austrije, g. Hengstbergeru. Po čemu g, Hengstberger ima prednost nad bilo kojim od 400 sudskih vještaka u RH za financije i računovodstvo. Po čemu g. Hengstberger ima prednost u tom vještačenju u odnosu na npr. mene, a ja niti u ludilu ne bih tražio 650.000 EUR plus PDV za to vještačenje, a kamoli 1.300.000 EUR plus PDV. Kao niti jedan od drugih vještaka u Hrvatskoj. Kako je DORH uopće došao do tog vještaka? Kome je to g. Hengstberger bio poznanik?!

Tko će sutra ujutro u 6:00 doći doma svim državnim odvjetnicima, oduzeti im mobitele i laptope, pa onda iz njihovih ureda uzeti i sva stolna računala (i naravno, svakako sve tastature, monitore i miševe) i onda istražiti kako su angažirana dva vještaka u slučaju Agrokor.

A kad se općenito radi o angažiranju vještaka u kaznenim predmetima gospodarskog kriminala, kako je moguće da od 400 vještaka za financije i računovodstvo DORH uvijek bira samo nekoliko. Zar nije logično da se jedan vještak ne može angažirati dok se ne izredaju u vještačenjima svi ostalih 399 vještaka. Ali DORH nekim vještacima pogoduje na identičan način zbog kojeg su osuđeni HDZ i Sanader jer su utjecali da javna poduzeća, ustanove i ministarstva pogoduju FIMI mediji. Pretpostavimo da ovo što sad govorim nije točno, da je samo zlonamjerna izmišljotina. Ako je to tako, onda nema zapreke, kao što je uostalom ne bi trebalo biti kod bilo kojeg transparentnog postupanja, da DORH objavi koji su sve vještaci za financije i računovodstvo bili angažirani od npr. 2005. godine do danas, u kojim kaznenim postupcima i po kojim cijenama.

Ali isto to događa se u sudskom sustavu, pogoduje se nekolicini vještaka. U čemu bi bila tajna da se objavi koje su vještake sudovi imenovali u zadnjih 20-tak godina, u kojim sudskim postupcima i po kojim cijenama i da se pokaže, evo, da moje tvrdnje ne stoje. Zašto je to tajna? I je li moguće da nekim odvjetnicima u sudskim postupcima uvijek ili često vještače isti vještaci i tako se pogoduje strankama tih odvjetnika. Po kojim kriterijima suci biraju vještaka? Ili se o tim kriterijima može saznati tek iz njihovih mobitela i laptopa. Hrvatsko pravosuđe premreženo je mafijaškim skupinama i pipcima izvršne vlasti. O tome, ako mi dopuste, drugi put.