Jedna firma trebala je iskazati prihode u 2007. godini (što je upitno) i prema tom iskazu prihoda platiti porez na dobit u 2007. godini u iznosu od 10 milijuna Kuna. Iz razloga koji sad nisu bitni, propustili su platiti taj porez na temelju prijave poreza na dobit u 2007., ali su ga platili u 2008. godinu na temelju prijave poreza na dobit za tu godinu.
Dakle, kasnili su godinu dana i jedina sankcija za zakašnjelo plaćanje trebala je biti zatezna kamata. Godine 2010. otvara se porezni nadzor za 2007. godinu kojim je utvrđeno da firma nije platila porez na dobit za godinu 2007. u iznosu od 10 milijuna Kuna. Iz firme dostavljaju dokumente (dokaze) da su taj porez platili u godini 2008.
Međutim, Porezna uprava tvrdi da ih ne zanima 2008. godina i da oni nadziru samo godinu 2007. Izdaje se rješenje o dodatnoj obvezi poreza na dobit za 2007. godinu u iznosu od 10 milijuna Kn uvećano za zateznu kamatu. Predmet nakon okončanja upravnog postupka na kraju završava na Visokom upravnom sudu koji potvrđuje stav i rješenje Porezne uprave.
Pa tako Visoki upravni sud u svojoj presudi navodi:
„Činjenice koje su nastale izvan poreznog razdoblja te koje nisu bile predmet poreznog nadzora za 2007. godinu, tj. činjenice koje su nastale u narednom poreznom razdoblju za 2008. godinu, nisu bile predmet nadzora niti su relevantne za utvrđivanje obveze poreza na dobit za 2007. godinu. Naime, činjenica da je tužitelj iskazao sporne prihode u 2008. godini nije odlučna, jer je tužitelj imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje u postupku, sporne prihode trebao iskazati u 2007. godini.“
Presuda Visokog upravnog suda postaje pravomoćna te je slučaj pravomoćno okončan. Visoki upravni sud presudu donosi 2014. godine, a tada je već u zastari pravo poreznog obveznika da traži povrat poreza plaćenog u 2008. godini. Ovaj strašni slučaj ima i jednako strašan nastavak, ali o tom drugom prilikom.
Hrvoje Zgombić,
14.11.2021.
