Što MOL radi INI

Što MOL radi INI

INA / Po nalogu državnog tijela, vodio sam tim koji je analizirao određene aspekte poslovanja INA-e. Koji su glavni nalazi u izvješću koje sam potpisao?

Kako je INA u samo dvije godine platila MOL-u 55 milijuna dolara zatezne kamate

Utvrđeno je da su MOL i INA potpisali sporazum prema kojem je INA obvezna plaćati zateznu kamatu MOL-u po stopi od 18% na sve obveze koje nisu plaćene na dospijeću. U samo dvije godine, INA (i InterINA) isplatile su MOL-u 55 milijuna američkih dolara zateznih kamata na potraživanja neplaćena o dospijeću. U to vrijeme INA je bila dovoljno likvidna i solventna da se zaduži po kamatnoj stopi koja nije prelazila 3 do 4% jednim telefonskim pozivom i da svaki svoj dug plati kad dospije.

Financijama INA-e isključivo upravlja MOL od 2003. godine i MOL samostalno odlučuje koje će obveze INA platiti o dospijeću, a koje će ostati neplaćene i nakon isteka tog roka. Tako su (prema odluci MOL-a) obveze INA-e prema MOL-u ostale neplaćene, na što je tada obračunata i plaćena zatezna kamata u iznosu od 55 milijuna američkih dolara.

INA se odrekla svih aktivnosti nabave u korist MOL-a

Drugo, MOL i INA potpisali su Sporazum o zastupanju prema kojem se INA odrekla svih aktivnosti vezanih uz nabavu nafte i naftnih derivata. MOL samostalno odlučuje o tome i nabavlja svu naftu i derivate za INA.

Kada sam zatražio dodatnu dokumentaciju, korespondenciju i analize kako bismo tim kojim sam vodio i ja bolje razumjeli kakve koristi INA ima od tog sporazuma, moje istraživanje je naglo prekinuto. Rečeno mi je da se dokumentacija više neće dostavljati, a da se rad tima koji vodim mora okončati. Završio sam svoj rad i potpisao izvještaj navodeći da nije dovršen i zašto nije dovršen.

Izvještaj koji sam potpisao godinama leži u ladicama Vaše vlade i Ureda državnog odvjetnika.

Pitao sam premijera smatra li mogućim da, na temelju Sporazuma o zastupanju, MOL izvlači dodatnu godišnju dobit od INE u iznosu između 50 i 100 milijuna eura? Dobit koja nije evidentirana u poslovnim knjigama, niti je objavljena u financijskim izvještajima INA-e.

INA demantira

Premijer ni vlada, niti DORH nisu se očitovali, ali je INA dala svoj demanti (link je u nastavku).

PDFINA demanti

Moj odgovor na demanti INE

Pogledajmo neke bitne izjave iz demantija INE:

1. „Netočne, paušalne i zlonamjerne su insinuacije da bi MOL, zloupotrebljavajući svoja dominantna upravljačka prava u Ini, svjesno otezao s plaćanjem obveza Ine prema MOL-u, a sve kako bi kroz obračun zateznih kamata „izvlačio dobit” iz Ine. Iznos koji se u tekstu spominje potpuno je nepoznat Ini, odnosno u svojim poslovnim evidencijama INA nema evidentirano plaćanje zateznih kamata u navedenom iznosu.“

Odgovor HZ:

a. Iznos ne može biti nepoznat INI jer moj izvještaj INA posjeduje od 2015., kao i Vlada RH i DORH. Moj izvještaj pripremljen je u ljeto ili jesen 2015. godine, a obuhvaćao je neke aspekte poslovanja INE od 2008. do 2013. Prema tome, INI nije nepoznat iznos koji se spominje u Nacionalu.

b. INA ne demantira postojanje ugovora o plaćanju zatezne kamate za neplaćane dospjele obveze INE, pa predlažem da se objavi taj ugovor

c. Tražim da INA, Vlada RH ili DORH objave moj puni originalni izvještaj s mojim potpisom. Taj izvještaj govori i o drugim nepravilnostima u poslovanju INE, a ne samo u dijelu koji je predmet mog pisma premijeru RH.

d. U mom izvještaju, kao i mom pismu premijeru RH navodim da je kamatu od 55 milijuna US$ platila INA i InterINA

e. predlažem Vladi RH da preko odgovarajućih klauzula bilateralnih ugovora s Ujedinjenim kraljevstvom zatraži svu dokumentaciju o InterINI koja je dostupna u Poreznoj upravi i drugim nadležnim tijelima Ujedinjenog kraljevstva.

f. INA svake god

2. „… podsjećamo da je tijekom 2008. i 2009. godine INA bila praktički u stečaju te nije mogla redovno podmirivati svoje obveze pa tako ni one prema društvu MOL te državi. U tom razdoblju, svi vjerovnici, uključujući i državu, imali su zakonsko pravo obračunati kamate za zakašnjela plaćanja.“

Odgovor HZ:

a. Kamata koju je MOL zaračunao INI bitno je veća od propisane zatezne kamate u to vrijeme

b. INA iskazuje da je u godinama 2008. i 2009. bila „praktički u stečaju“ i da nije mogla redovno podmirivati svoje obveze, pa tako ni one prema društvu MOL.

c. Međutim, ako je INA u 2008. i 2009. bila praktički u stečaju i nije mogla podmirivati svoje redovne obveze, kako je onda podmirila te obveze i k tome još i zatezne kamate, pa tako i zatezne kamate od 55 milijuna US$ MOL-u u samo dvije godine.

Lažni iskaz da je INA u godinama 2008. i 2009. bila "praktički u stečaju"

d. Revizor INE za financijske izvještaje INE za godine 2008. i 2009., bez ijedne ograde iskazuje: „Po našem mišljenju, financijski izvještaji prikazuju objektivno, u svim materijalno značajnim odrednicama, financijski položaj Društva i Grupe na dan 31. prosinca 2008. (pa tako i za 2009. prim. HZ), te rezultate poslovanja i tijekove novca za godinu koja je tada završila u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja“. Da je bilo ikakvih neizvjesnosti oko poslovanja INE, revizor je morao dati ogradu koja se odnosi na trajnost poslovanja. O tom pitanju sam revizor je izdao brojne i detaljne upute i literaturu. Iz mišljenja revizora, baš ništa ne ukazuje da je INA u 2008. i 2009. bila u ikakvoj financijskoj ili drugoj ugrozi.

e. Uprava INE za 2008. i 2009. daje sljedeću izjavu: „Uprava je u vrijeme kad je odobravala financijska izvješća procijenila da se opravdano može očekivati da Društvo i Grupa imaju odgovarajuće resurse za opstanak poslovanja u doglednoj budućnosti. Stoga Uprava i dalje prihvaća načelo trajnosti poslovanja za izradu financijskih izvješća.“.

f. Ako je INA tada stvarno bila „praktički u stečaju“ (što revizor u svom mišljenu opovrgava), to bi značilo da je uprava INE tom izjavom svjesno dovela u zabludu korisnike financijskih izvještaja INE (vjerovnike, dioničare, radnike i ostale).

g. Da je INA tada stvarno bila „praktički u stečaju“, čija bi to krivnja bila? PA MOL upravlja samostalno i suvereno financijama INE od 2003. godine? Dakle, MOL je INU u pet ili šest godina svog upravljanja financijama INE doveo „praktički do stečaja“.

Je li MOL zaveo Sanadera i Vladu RH

h. Kako to da MOL u situaciji kad je INA „praktički u stečaju“ kupuje dodatne dionice INE, koja je – prema MOLu – praktički propala kompanija. Je li namjerno situacija opisivana kao „praktički stečajna“ kako bi se jeftinije kupile dodatne dionice i kako bi se lakše preuzelo totalno upravljanje INOM i kako bi se lakše došlo do sporazumu s Vladom RH o prepuštanju upravljačkih prava?

3. INA navodi: „Nadalje, u cijelosti odbacujemo i tvrdnje iznesene vezano uz nabavu nafte i naftnih derivata, pri čemu se problematizira prestanak te aktivnosti od strane Ininog društva kćeri te navodne uloge MOL-a. Riječ je o temi koja se već godinama temeljito razmatra od strane državnih tijela, neovisnih konzultanata i relevantnih stručnjaka, kao i u nizu medijskih analiza.“

Odgovor HZ:

a. Ova konstatacija INE nije točna. Prije mog izvještaja nije se izvan INE znalo da se je INA ugovorom o zastupanju s MOLom trajno i u cijelosti odrekla sve aktivnosti oko nabave nafte i derivata

b. Ako je ta tema već godinama temeljito razmatrana kako navodi INA, dakle apsolvirana, kako to da mi je uskraćena sva dokumentacija, korespondencija i analize o tome kakve će koristi INA imati od tog ugovora. Dapače, kad sam uočio taj ugovor i tražio dodatnu dokumentaciju, naloženo mi da rad tima koji sam vodio završim, a uskraćena mi je sva dodatna dokumentacija. Zašto?

4. INA govori o „navodnoj kamati od 18%“ i „navodnih 55 milijuna dolara“ kao da uprava INE nije u posjedu mog izvještaja iz 2015. godine. Kad je moj izvještaj dovršen i predan Vladi RH i DORH-u, dobila ga istovremeno i uprava INE. Od 2015. godine do danas INA nije imala potrebe demantirati da je i jedan navod iz mog izvještaja netočan i smatrala je da je taj izvještaj zakopan zauvijek.

Odgovor HZ:

a. Vlada RH je zakasnila s pregledom poslovanja INE od 2008. do 2013. godine, ali predlažem da temeljito istraži promet po svim bankovnim računima INE i članica grupe INA. Banke su dužne čuvati promete po računima 11 godina, što znači da je danas dostupno sve do kraja od 1. svibnja 2015. na dalje. Isto tako predlažem da se temeljito istraže odnosi između INE i OTP grupe u Hrvatskoj u posljednjih 11 godina. Na žalost, gotovo sam siguran da Vlada RH neće biti raspoložena za takvo jedno istraživanje putem instrumenata i institucija koje joj stoje na raspolaganju.

b. Isto tako predlažem da se objavi cjelovita verzija ugovora između MOLa i Vlade RH iz 2003. godine i svih drugih ugovora.

5. Jedan od dokumenata koji sam tražio na uvid u sklopu mog forenzičkog istraživanja je revidirano izvješće o odnosima s povezanim društvima koje propisuje Zakon o trgovačkim društvima (ZTD). Tom zahtjevu nije udovoljeno, a moju istragu naprasno je prekinuo DORH. Prema ZTD:

„U izvješću treba navesti sve pravne poslove koje je društvo u prethodnoj godini poduzelo s vladajućim društvom ili s njime povezanim društvima ili prema uputama u interesu tih društava, kao i sve druge radnje, koje je u protekloj godini prema uputama tih društava poduzelo ili propustilo poduzeti. Kod pravnih poslova moraju se navesti činidba i protučinidba, a kod ostalih radnji razlozi za njihovo poduzimanje te njima postignute prednosti i štete koje su nastale za društvo.“ i

„… uprava, odnosno izvršni direktori moraju izjaviti je li društvo prema okolnostima koje su bile poznate u trenutku kada je poduzet pravni posao ili neka radnja ili kada je ona propuštena, za svaki pravni posao primilo odgovarajuću protučinidbu i nije li time što je neka radnja bila poduzeta ili propuštena došlo do štete. Ako je društvo pretrpjelo štetu, uprava mora osim toga izjaviti je li mu ona nadoknađena.“

6. Ovo izvješće se ne objavljuje, ali nije tajno. Predlažem da svaki hrvatski član Nadzornog odbora INE objavi to izvješće i to za godine od 2007. do danas. Bojim se da premijer neće biti voljan zatražiti od hrvatskih članova Nadzornog odbora objavu tih izvješća.

Hrvoje Zgombić