Što MOL radi INI
INA / Po nalogu državnog tijela, vodio sam tim koji je analizirao određene aspekte poslovanja INA-e. Koji su glavni nalazi u izvješću koje sam potpisao?
Kako je INA u samo dvije godine platila MOL-u 55 milijuna dolara zatezne kamate
Utvrđeno je da su MOL i INA potpisali sporazum prema kojem je INA obvezna plaćati zateznu kamatu MOL-u po stopi od 18% na sve obveze koje nisu plaćene na dospijeću. U samo dvije godine, INA (i InterINA) isplatile su MOL-u 55 milijuna američkih dolara zateznih kamata na potraživanja neplaćena o dospijeću. U to vrijeme INA je bila dovoljno likvidna i solventna da se zaduži po kamatnoj stopi koja nije prelazila 3 do 4% jednim telefonskim pozivom i da svaki svoj dug plati kad dospije.
Financijama INA-e isključivo upravlja MOL od 2003. godine i MOL samostalno odlučuje koje će obveze INA platiti o dospijeću, a koje će ostati neplaćene i nakon isteka tog roka. Tako su (prema odluci MOL-a) obveze INA-e prema MOL-u ostale neplaćene, na što je tada obračunata i plaćena zatezna kamata u iznosu od 55 milijuna američkih dolara.
INA se odrekla svih aktivnosti nabave u korist MOL-a
Drugo, MOL i INA potpisali su Sporazum o zastupanju prema kojem se INA odrekla svih aktivnosti vezanih uz nabavu nafte i naftnih derivata. MOL samostalno odlučuje o tome i nabavlja svu naftu i derivate za INA.
Kada sam zatražio dodatnu dokumentaciju, korespondenciju i analize kako bismo tim kojim sam vodio i ja bolje razumjeli kakve koristi INA ima od tog sporazuma, moje istraživanje je naglo prekinuto. Rečeno mi je da se dokumentacija više neće dostavljati, a da se rad tima koji vodim mora okončati. Završio sam svoj rad i potpisao izvještaj navodeći da nije dovršen i zašto nije dovršen.
Izvještaj koji sam potpisao godinama leži u ladicama Vaše vlade i Ureda državnog odvjetnika.
Pitao sam premijera smatra li mogućim da, na temelju Sporazuma o zastupanju, MOL izvlači dodatnu godišnju dobit od INE u iznosu između 50 i 100 milijuna eura? Dobit koja nije evidentirana u poslovnim knjigama, niti je objavljena u financijskim izvještajima INA-e.
INA demantira
Premijer ni vlada, niti DORH nisu se očitovali, ali je INA dala svoj demanti (link je u nastavku).
Moj odgovor na demanti INE
Pogledajmo neke bitne izjave iz demantija INE:
1. „Netočne,
paušalne i zlonamjerne su insinuacije da bi MOL, zloupotrebljavajući svoja
dominantna upravljačka prava u Ini, svjesno otezao s plaćanjem obveza Ine prema
MOL-u, a sve kako bi kroz obračun zateznih kamata „izvlačio dobit” iz Ine.
Iznos koji se u tekstu spominje potpuno je nepoznat Ini, odnosno u svojim
poslovnim evidencijama INA nema evidentirano plaćanje zateznih kamata u
navedenom iznosu.“
Odgovor
HZ:
a. Iznos
ne može biti nepoznat INI jer moj izvještaj INA posjeduje od 2015., kao i Vlada
RH i DORH. Moj izvještaj pripremljen je u ljeto ili jesen 2015. godine, a
obuhvaćao je neke aspekte poslovanja INE od 2008. do 2013. Prema tome, INI nije
nepoznat iznos koji se spominje u Nacionalu.
b. INA
ne demantira postojanje ugovora o plaćanju zatezne kamate za neplaćane dospjele
obveze INE, pa predlažem da se objavi taj ugovor
c. Tražim
da INA, Vlada RH ili DORH objave moj puni originalni izvještaj s mojim potpisom.
Taj izvještaj govori i o drugim nepravilnostima u poslovanju INE, a ne samo u
dijelu koji je predmet mog pisma premijeru RH.
d. U
mom izvještaju, kao i mom pismu premijeru RH navodim da je kamatu od 55
milijuna US$ platila INA i InterINA
e. predlažem
Vladi RH da preko odgovarajućih klauzula bilateralnih ugovora s Ujedinjenim
kraljevstvom zatraži svu dokumentaciju o InterINI koja je dostupna u Poreznoj
upravi i drugim nadležnim tijelima Ujedinjenog kraljevstva.
f. INA
svake god
2. „…
podsjećamo da je tijekom 2008. i 2009. godine INA bila praktički u stečaju te
nije mogla redovno podmirivati svoje obveze pa tako ni one prema društvu MOL te
državi. U tom razdoblju, svi vjerovnici, uključujući i državu, imali su
zakonsko pravo obračunati kamate za zakašnjela plaćanja.“
Odgovor
HZ:
a. Kamata
koju je MOL zaračunao INI bitno je veća od propisane zatezne kamate u to
vrijeme
b. INA
iskazuje da je u godinama 2008. i 2009. bila „praktički u stečaju“ i da
nije mogla redovno podmirivati svoje obveze, pa tako ni one prema društvu MOL.
c. Međutim,
ako je INA u 2008. i 2009. bila praktički u stečaju i nije mogla podmirivati
svoje redovne obveze, kako je onda podmirila te obveze i k tome još i zatezne
kamate, pa tako i zatezne kamate od 55 milijuna US$ MOL-u u samo dvije godine.
Lažni iskaz da je INA u godinama 2008. i 2009. bila "praktički u stečaju"
d. Revizor
INE za financijske izvještaje INE za godine 2008. i 2009., bez ijedne ograde
iskazuje: „Po našem mišljenju, financijski izvještaji prikazuju objektivno,
u svim materijalno značajnim odrednicama, financijski položaj Društva i Grupe
na dan 31. prosinca 2008. (pa tako i za 2009. prim. HZ), te rezultate
poslovanja i tijekove novca za godinu koja je tada završila u skladu s
Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja“. Da je bilo ikakvih
neizvjesnosti oko poslovanja INE, revizor je morao dati ogradu koja se odnosi
na trajnost poslovanja. O tom pitanju sam revizor je izdao brojne i detaljne
upute i literaturu. Iz mišljenja revizora, baš ništa ne ukazuje da je INA u
2008. i 2009. bila u ikakvoj financijskoj ili drugoj ugrozi.
e. Uprava
INE za 2008. i 2009. daje sljedeću izjavu: „Uprava je u vrijeme kad je
odobravala financijska izvješća procijenila da se opravdano može očekivati da
Društvo i Grupa imaju odgovarajuće resurse za opstanak poslovanja u doglednoj
budućnosti. Stoga Uprava i dalje prihvaća načelo trajnosti poslovanja za izradu
financijskih izvješća.“.
f. Ako
je INA tada stvarno bila „praktički u stečaju“ (što revizor u svom mišljenu
opovrgava), to bi značilo da je uprava INE tom izjavom svjesno dovela u zabludu
korisnike financijskih izvještaja INE (vjerovnike, dioničare, radnike i ostale).
g. Da
je INA tada stvarno bila „praktički u stečaju“, čija bi to krivnja bila? PA MOL
upravlja samostalno i suvereno financijama INE od 2003. godine? Dakle, MOL je
INU u pet ili šest godina svog upravljanja financijama INE doveo „praktički
do stečaja“.
Je li MOL zaveo Sanadera i Vladu RH
h. Kako
to da MOL u situaciji kad je INA „praktički u stečaju“ kupuje dodatne dionice
INE, koja je – prema MOLu – praktički propala kompanija. Je li namjerno
situacija opisivana kao „praktički stečajna“ kako bi se jeftinije kupile
dodatne dionice i kako bi se lakše preuzelo totalno upravljanje INOM i kako bi se lakše došlo do sporazumu s Vladom RH o prepuštanju upravljačkih prava?
3. INA
navodi: „Nadalje, u cijelosti odbacujemo i tvrdnje iznesene vezano uz nabavu
nafte i naftnih derivata, pri čemu se problematizira prestanak te aktivnosti od
strane Ininog društva kćeri te navodne uloge MOL-a. Riječ je o temi koja se već
godinama temeljito razmatra od strane državnih tijela, neovisnih konzultanata i
relevantnih stručnjaka, kao i u nizu medijskih analiza.“
Odgovor
HZ:
a. Ova
konstatacija INE nije točna. Prije mog izvještaja nije se izvan INE znalo da se
je INA ugovorom o zastupanju s MOLom trajno i u cijelosti odrekla sve
aktivnosti oko nabave nafte i derivata
b. Ako
je ta tema već godinama temeljito razmatrana kako navodi INA, dakle
apsolvirana, kako to da mi je uskraćena sva dokumentacija, korespondencija i
analize o tome kakve će koristi INA imati od tog ugovora. Dapače, kad sam uočio
taj ugovor i tražio dodatnu dokumentaciju, naloženo mi da rad tima koji sam
vodio završim, a uskraćena mi je sva dodatna dokumentacija. Zašto?
4. INA
govori o „navodnoj kamati od 18%“ i „navodnih 55 milijuna dolara“ kao da uprava
INE nije u posjedu mog izvještaja iz 2015. godine. Kad je moj izvještaj dovršen
i predan Vladi RH i DORH-u, dobila ga istovremeno i uprava INE. Od 2015. godine
do danas INA nije imala potrebe demantirati da je i jedan navod iz mog
izvještaja netočan i smatrala je da je taj izvještaj zakopan zauvijek.
Odgovor
HZ:
a. Vlada
RH je zakasnila s pregledom poslovanja INE od 2008. do 2013. godine, ali
predlažem da temeljito istraži promet po svim bankovnim računima INE i članica
grupe INA. Banke su dužne čuvati promete po računima 11 godina, što znači da je
danas dostupno sve do kraja od 1. svibnja 2015. na dalje. Isto tako predlažem
da se temeljito istraže odnosi između INE i OTP grupe u Hrvatskoj u posljednjih
11 godina. Na žalost, gotovo sam siguran da Vlada RH neće biti raspoložena za
takvo jedno istraživanje putem instrumenata i institucija koje joj stoje na
raspolaganju.
b. Isto
tako predlažem da se objavi cjelovita verzija ugovora između MOLa i Vlade RH iz
2003. godine i svih drugih ugovora.
5. Jedan
od dokumenata koji sam tražio na uvid u sklopu mog forenzičkog istraživanja je revidirano
izvješće o odnosima s povezanim društvima koje propisuje Zakon o trgovačkim
društvima (ZTD). Tom zahtjevu nije udovoljeno, a moju istragu naprasno je
prekinuo DORH. Prema ZTD:
„U
izvješću treba navesti sve pravne poslove koje je društvo u prethodnoj godini
poduzelo s vladajućim društvom ili s njime povezanim društvima ili prema
uputama u interesu tih društava, kao i sve druge radnje, koje je u protekloj
godini prema uputama tih društava poduzelo ili propustilo poduzeti. Kod pravnih
poslova moraju se navesti činidba i protučinidba, a kod ostalih radnji razlozi
za njihovo poduzimanje te njima postignute prednosti i štete koje su nastale za
društvo.“ i
„…
uprava, odnosno izvršni direktori moraju izjaviti je li društvo prema
okolnostima koje su bile poznate u trenutku kada je poduzet pravni posao ili
neka radnja ili kada je ona propuštena, za svaki pravni posao primilo
odgovarajuću protučinidbu i nije li time što je neka radnja bila poduzeta ili
propuštena došlo do štete. Ako je društvo pretrpjelo štetu, uprava mora osim
toga izjaviti je li mu ona nadoknađena.“
6. Ovo
izvješće se ne objavljuje, ali nije tajno. Predlažem da svaki hrvatski član Nadzornog
odbora INE objavi to izvješće i to za godine od 2007. do danas. Bojim se da
premijer neće biti voljan zatražiti od hrvatskih članova Nadzornog odbora
objavu tih izvješća.
Hrvoje Zgombić
Sudski vještak za financije i računovodstvo
Ovlašteni porezni savjetnik
Ovlašteni revizor